Šećerna bolest se u naše doba, uz srčani udar i rak, probila na vodeće mjesto među najraširenijim bolestima.

Preobilna, nezdrava prehrana mnogih ljudi, osobito djece, najveći je uzrok nastanka te bolesti.
Dakle, nisu samo odrasli šećeraši, nažalost, to je već i mnogo djece koja imaju bolesnu gušteraču, a time i šećernu bolest.

Za njih to znači da su uskraćeni za sve radosti djetinjstva, držanje stroge dijete, dobivanje injekcija inzulina 2 puta dnevno, te da su već u djetinjstvu jednom nogom u grobu.

Mnoge bolesti našeg doba pokazuju, da nam blagostanje ne donosi uvijek dobro.
Za snižavanje razine šećera može se preporučiti i celer.

Stari narodni lijek je i rasol, pa i svakodnevno uzimanje svježe mrkve, ali i crveni luk i češnjak uzimani s hljebom, pomažu pri snižavanju šećera.
Bazgini listovi i izdanci se isto tako preporučuju kao čaj u liječenju šećerne bolesti.

 

Bazga se ubraja među najstarije narodne ljekovite biljke.
Ua rano proljeće, kad se maslačak postupno javlja u poljima i njivama, treba tu biljku odrezati do korijena, dobro oprati i pripremiti kao prvu salatu. Tada se pokaže da maslačak može biti zelen poput trave ili sa žućkastim mliječnim nastavkom.

Žućkasti je ukusniji i mekši. Šećerni bolesnici bi morali u proljeće jesti salatu od maslačka svaki dan u podne i uvečer.

Kad jkoncem aprila i maja bude maslačak u punom cvatu, za svakog šećeraša je vrijeme da tijekom četverosedmične kure smanji šećer u krvi. Uberemo stabljike zajedno sa cvjetovima i operemo ih, tek tada otkinemo cvijet. 10-15 stabljika maslačka dnevno može potpuno normalizirati šećer u krvi.

Stabljike na početku imaju malo gorak okus koji se kasnije izgubi.
Bijela imela isto tako odlično utječe na gušteraču tako da se sa stalnim pijenjem čaja otklanja uzrok nastanka šećerne bolesti. Bijelu imelu nakvasimo preko noći u hladnu vodu.

U početku uzimamo 3 šoljice hladne vode i 3 vrhom pune čajne kašike bijele imele. Nakon nekoliko sedmica smanjimo na dvije šoljice (dvije čajne kašikice bilja) i nešto kasnije na jednu šoljicu (jedna čajna kašikica bilja). Jedno vrijeme potpuno prekidamo pijenje čaja jer u proljeće ima dovoljno drugog svježeg povrća za šećerne bolesnike.

Bijela imela je ljekovita od početka oktobra do početka decembra, te u martu i aprilu, te je zato bermo u to vrijeme. Najljekovitija je ona s hrasta i topole, ali je ljekovita i ona s jele i voćki.

Grančice i listove prije upotrebe sitno narežemo. Bijele bobice ne smijemo koristiti za pripremu čaja.
Korijen vodopije možemo ponuditi šećernim bolesnicima kao najbolje dijetalno povrće. Temeljito ga operemo, slično kao salatu od endivije, da ublažimo ponešto gorkast okus. Osim toga, s najboljim uspjehom koristimo čaj od cvjetova i peteljki vodopije i kao sredstvo protiv gojaznosti. Dnevno pijemo 2 šoljice tog čaja.
Crni korijen je također izvrsno dijetno povrće, slično šparogama. Zbog malog sadržaja ugljikohidrata, šparoge su kao i crni korijen, odlična dijetalna hrana za šećerne bolesnike. Možemo je poslužiti s obiljem masti i mrvica, a da pritom ne naškodi bolesniku. Obični crni korijen za kuhanje uzgajamo u povrtnjacima i nije istovjetan s divljim crnim korijenom kog zovemo jos i gavez.
Za šećerne bolesnike je isto tako odličan zeleni poriluk. Sitno narezane listove jedemo svakodnevno na hljebu kao večernji obrok. I za ručak je jako dobra salata od poriluka.

(narodnamedicina.info)